Ove pjesme su namijenjene Plehanu, nekim posebnim osobama i našoj Zajednici

PJESMO S TORNJA

Tko navlači store zaborava,

tko vas želi ukrasti iz grudi,

pjevali ste na mome krštenju

pjesmo s tornja na daći mi budi.

Vi ste prkos najvišlje visine,

vi ste kletva moja uspomena,

vi ste simbol Plehanske tišine

zvona starog i novog vremena.

Srušeni ste vi koji ste mogli

rastjerati ledene oblake,

pjesmo s tornja biješe tužna kajda,

na sprovodu mog oca i majke.

Sačuvane svetinje djetinstva,

i dan danas volim i poštujem

kao dijete učila me majka,

da se križam, kad vam pjesmu čujem.

Želio bih prijatelji s vama,

u ljubavi gradit crkvu novu,

ovom pjesmom svima reći hvala

i blagoslov dati novom zvonu.

Vi ste prkos najvišlje visine,

vi ste kletva, moja uspomena,

vi ste rana moje domovine,

liječit ću je brdom uspomena.

Ivica Oroz    

Tišina, led ledeni

Neke nam noći oboli,

snažna oluja ogoli

srce i dušu,

napravi sušu,

rumenu jabuku iscjedi.

Mećave snjegove stvoriše

sve što je lijepo zarobiše.

Tišina, led ledeni.

Sklapamo ruke i molimo

pogled se šeta po polju,

priznajmo teško je ponekad,

shvatiti Božiju volju.

Tišina, led ledeni.

Jednog će dana sa neba,

čuti se pjesma Anđela,

glasom će topiti mrazeve,

ledene sante,

nikada neće istopiti

sjećanja na tebe Ante.

Na ljubav i mladost Tvoju

U spomen pokojnom desetogodišnjem dječaku Anti Ćoriću

Ivica Oroz    

Zajednico moja

Iscvjetala iz dna duše,

čuvat ću je ko zjenicu,

volim Plehan i Derventu

volim našu zajednicu.

Volim prsten, prijatelje,

dar Božićni, Korizmeni

kad daruješ siromahu,

kao da si dala meni.

Pridruži se prijatelju

da nam zora skupa sviće,

igrajući, pjevajući

uz Dukate i Begiće.

Violina i šargija, oštra grla

sjetu suše

Zajednico ti si melem

na modrici moje duše

Zajedno smo mnogo jači

ja to znadem i ti isto

poslovica stara kaže,

da sam nigdje nisi pristo.

Ivica Oroz    

Tebi majko

Tebi ,što molila si vječno,

tebi što skrivala si vješto,

uplakane oči i krvavi žulj, od mene,

htio sam da ti kažem nešto,

a ne dirnem bolne uspomene.

Htio sam samo da ti kažem,

koliko te volim majko,

a tuga tvoja, tuga je moja

i nelažem,

sreću imala nisi,

sreću dočekala nisi,

starice moja,

a rijekama suza nebi broja.

Oprosti što legoše ti kosti

u zemlju stranu,

sretan ti put,

oprosti što nisu na Plehanu,

al u raj kada dođeš

poljubi svu braću Hrvatsku

i reci da tužan sam i ljut,

na život i nepravdu.

Ivica Oroz    

Vršaj

Kad zagrije iz neba izemlje

i velike nastanu vrućine,

u mom selu babure se diju

vršalice stižu iz daljine.

Na armanu pjesma i galama

i pšenica vršiti se pođe,

dva metera stavi se u okno,

a trideset vršioca dođe.

To je ono što nosim u duši,

daje snagu i srce mi jača,

od svakog je meda bila slađa,

pomazana sa maslom pogača.

Vršaj prođe a ja s majkom idem

na putu nas sretne komšinica.

ako nešto upitati smijem,

kolko bona ovrši Minica.

Tri metera i trideset kila

ni ušuru uzeo mi nije,

već mi kaže za blagoslov moli

da Bog dragi dadne i kasnije.

To je ono što tijelom treperi,

svakog dana osjećaje budi

najslađi je na svijetu brate

trun šećera iz babinih grudi.

Na strnju smo krave pripinjali,

obijali i kiše i rose,

tu je meni moj stariji braco

povukao trn iz noge bose.

A sada smo u dalekom svijetu,

uz čašicu listamo djetinstvo,

da je sada pogače i masla

da smo bogda gdje na žalost nismo.

To je ono što u žili kuca,

daje snagu i srce mi jača

od svakog je meda bila slađa,

pomazana s kajmakom pogača.

Ivica Oroz