|
Posavsko prelo, Spreitenbach, 17. 09. 2005. godine Dragi prijatelji, ako bi nam netko naredio, da prepričamo i opišemo našu zabavu i da se, pritom, poslužimo samo jednom rječju, onda ćemo se svi, bez da dugo tražimo, jednoglasno, složiti da se ta riječ zove: “odlično”. I tako je, doista, i bilo. Voditelj programa na početku reče:” Družiti se ne znači ništa drugo nego biti zajedno“. Govorio je on, također, da nesmijemo biti kao usamljen hrast na njivi i o tome što znači i koliko je vrijedan gost i mnogo dobrih stvari i savjeta. No nisam ja to sve do kraja slušao, (stoga neka mi oprosti s ovoga mjesta) ne da nisam htio, nego su moje oči i uši zarobile Narodne nošnje Plehanskog kraja.Osobito nam je svima zalupala žila kucavica, gledajući djecu, djevojke, mladiće, te njihove prebačene krpice na glavama i maruče izvežene viještim rukama. Izvedena kola na bini bila su pravi melem za našu dušu, a aplauz nazočnih mogao bi rastjerati i najveće oblake.Velika hvala i svako dobro Folklornom društvu Plehan iz Berna. Plehanski odjeci (Šimo i Mate) znali su, često puta tijekom večeri, grijati dlanove prepune dvorane (350 – 400 osoba - naša procjena), a Matine šale i vicevi dobro raspoloženje napravili još boljim. Siguran sam da bi strinu Matnicu “zabolila čena od smija, a možda bi se, i upišala u gaće”. Kada je Duo Mirakul, zabavna grupa, počeo svirati i pjevati, podium za ples postao je od jedanput malen, a strina bi, siguran sam, opet rekla: „ Ajd ba, di čeljad nisu bisna, nije ni kuća tisna“. I nije bilo „tisno“, ni kuharima da naprave mnogobrojne obroke, ni konobarima da to sve profesionalno serviraju, ni na ulazu gdje su naši dragi gosti, osmjehom, prihvaćeni i upućeni u dvoranu. Naši su mališani, također, imali dvoranu (manju) gdje su se igrali, šutali i razbacivali do mile volje. Jednom rječju sve je klapalo i kako reče naš vrijedni predsjednik Pero:” Dobra smo mi klapa, bez da smo umišljeni i da naša zajednica, izgubi sjaj skromnosti, najveće i najdraže vrline.” Iskrena i velika hvala svim nazočnim, a i onim usamljenim hrastovima oko dvorane, kojima ovoga puta nije smetala naša “galama”,kao prošle godine.
Kratko zabilježio Ivica Oroz |