Markovo na Plehanu, 27. travnja 2008. godine

I ove godine, išli smo na Plehan organizirano autobusom, u kojem smo proveli preko tridesetak sati od petka na večer do ponedjeljka u jutro. Neki ovakve izlete mogu nazvati žrtva, neki će reći nemaju pametnijeg posla i sl., a mi kažemo da je to samo neizmjerna ljubav prema svome kraju, koja nas hrani i drži do ponovnog susreta na Plehanu. Program u ova dva dana većinom je isti, dakle subotom nogometni turnir na igralištu, na večer pjesma i zabava pod vedrim nebom i šatorima koja se većinom privodi kraju uz prva javljanja pivca „ujne“ Minice. Malo se spava, a onda sređivanje pa na Svetu misu, koju je ovoga puta trebao reći Pero Sudar, ali zbog posjete iz Vatikana morali su svi ostati u Sarajevu. Što se tiče kvaliteta mise nismo to ni u jednom trenutku osjetili, jer za dobre pjesme brinuo je pjevački kor iz „daleke“ Pule, Svetu misu je predvodio Fra Ivan Nujić, a propovjed Fra Mirko Filipović, gvardijan. Moram vam prenijeti i prepričati nekoliko rečenica i misli našega gvardijana. Govorio je o Svetom Marku, njegovom životu i značaju njegovih pisanja, kada su sjećanja počela da blijede, on je zapisivao što je govorio Isus, poslije tridesset godina njegovog uskrsnuća i brižljivo čuvao spise kojima se danas služi čitavo kršćanstvo. Nije ni slutio koliko dobra ostavlja iza sebe, ali je znao da je njegova namjera dobra  i da je dragi Bog podržava. I naše dobre namjere, vidjet će svevišnji i ono zašto imamo osjećaj da je dobro i važno učinimo mi i ne očekujmo da to netko drugi uradi za nas. Probudimo se i  barem počistimo oko svojih kuća da trnje ne pobjedi i okupira mjesta našeg rođenja. Govorio je i svaka njegova rečenica bile je prepuna dobrih namjera. Poslije euharistije pozdravio je mnogobrojne goste iz dvije države od Bandića, Šukera, Zubka, gradonačelnika Dervente Simića kojemu je poželio sve najbolje za Pravoslavni Uskrs i mnoge, mnoge druge koji su našli put po ovome sunčanom danu i došli na PREKRASNI BREŽULJAK. Poslije mise, susreti s dragim osobama, rodbinom i prijateljima, smotra Folklornih grupa iz Bosne i Hrvatske, posjeta našim pokojnim uz palenje svijeća i škropljenja vraćajući sjećanja na jučer i danas. Sjeli smo ponovno u naš autobus i puna srca krenuli svome „drugome domu“ u Švicarsku. Dragi moji prijatelj,i sigurno sam dosta toga promašio u ovome tekstu, kao i moja fotokamera, čiji objektiv nije mogao zabilježiti svaki detalj i svaku osobu ovoga hodočašća, stoga me ispričajte, kao i sve one koji ovoga puta nisu bili (ne)opravdano s nama, ali uz dobru namjeru i želju možemo toga puno promjeniti, napraviti bolje i iduće godine kroz okrčene sokake doći na Plehan.

Ivica oroz, tajnik

slike